Uvođenje Sistema menadžmenta zaštitom životne sredine ISO 14001

 

Sistem menadžmenta zaštite životne sredine predstavlja postjepeno usavršavanje u cilju poboljšanja ekološkog učinka. Ovaj sistem ne zahtjeva samo fizičko „ozelenjavanje“ kompanije, niti se radi o zamjenjivanju mašina, proizvoda ili procesa koje mogu imati ili imaju negativan učinak na životnu sredinu, već se radi o postjepenom smanjenju zagađenja zasnovanog na dužoj vremenskoj osnovi.

​

Standard ISO 14001 ili Sistem menadžmenta zaštite životne sredine predstavlja upravljanje uticajima kompanije ili organizacije na životnu sredinu.

Implementacijom ISO 14001 utvrđuje se koji od procesa u kompaniji zagađuju životnu sredinu, određuju se realni ciljevi i uvode se neophodne mjere koje potpomažu ostvarenje utvrđenih ciljeva.

​

Tokom uvođenja standarda ISO 14001 vrši se odgovarajuća obuka osoblja za upravljanje ovim sistemom i opisuju se obaveze i ovlašćenja za izvršavanje ovih procesa, koja su u skladu sa važećim propisima iz oblasti zaštite životne sredine.

Standard ISO 14001 temelji se na aspektima održivog razvoja sadržanih u Agendi 21. Agenda 21 predstavlja deklaraciju Ujedinjenih nacija o namjerama i obavezivanje na održivi razvoj u dvadeset prvom vijeku, od teme siromaštva do seče šuma, od teme zdravstva do pitanja otpada sa posebnim akcentom na isticanje priznavanja uloga „bitnih grupacija”, kao što su žene, mladi i preduzetnici. Aspekti na kojima se temelji ISO 14000 su:

​

• Svijest o uticajima na životnu sredinu,

• Prihvatanje odgovornosti za te uticaje,

• Smanjenje štetnih uticaja i

• Dodeljivanje odgovornosti članovima društvene zajednice za uticaje na životnu sredinu.

​

Cjelokupna serija standarda definisana je kroz sistemski prikaz zadovoljavanju zahtjeva vezanih za zaštitu životne sredine, a struktuirana je tako da omogući organizacijama postizanje efektivnosti u oblasti zaštite životne sredine, kroz adekvatan prikaz vrijednosti procesa, koji su obuhvaćeni organizacijom.

​

Standard ISO 14001 je zasnovan na PDCA metodologiji: Plan, Do, Check, Act.

Plan – Neophodno je utvrditi ciljeve i procese potrebne za dobijanje rezultata, koji su u skladu sa politikom zaštite životne sredine organizacije.

Do – Primijeniti procese na predmetnu organizaciju.

Check – Praćenje i mjerenje procesa u odnosu na politiku, opšte i posebne ciljeve, zakonske i druge zahtjeve, kao i izvještavanje o rezultatima.

Act – Preduzimanje mjera za stalno unaprjeđivanje učinka sistema upravljanja životnom sredinom.

 

Krajnji cilj standarda ISO 14001 je da podrži zaštitu životne sredine kao i prevenciju zagađivanja koje bi bilo u ravnoteži sa društveno-ekonomskim potrebama.

Upravljanje zaštitom životne sredine obuhvata čitav niz pitanja. Uspješnom primjenom i posjedovanjem ovog standarda pruža se velika sigurnost zainteresovanim stranama u sam sistem upravljanja životnom sredinom. Standard ISO 14001 prilagođava se organizaciji i ne utvrđuje apsolutne zahtjeve u pogledu učinka zaštite životne sredine. Ovakav sistem upravljanja omogućava organizaciji:

• da uspostavi politiku zaštite životne sredine,

• da uspostavi ciljeve i procese kojima ostvaruje privrženost politici,

• da preduzme mjere kada je potrebno da unaprijedi svoj učinak i

• da prikaže usaglašenost sistema sa zahtjevima ovog međunarodnog standarda.

​

Obavezujuće za primjenu su stavke i obaveze koje se nalaze u politici zaštite životne sredine:

​

• da će se organizacija usaglasiti sa zakonskim i drugim zahtjevima,

• da će raditi na sprječavanju zagađivanja, kao i

• da će raditi na stalnom unaprjeđivanju.

​

Velika prednost široke primjene i implementacije standarda serije ISO 14000 je da se mogu odnositi na sistem upravljanja čitave kompanije, jedan ogranak ili samo na jedan proces, a izbor uglavnom zavisi isključivo od potreba kompanije. Procesni pristup, koji se ostvaruje kroz standard, omogućava neprestano poboljšanje performansi organizacije koja primjenjuje standarde, a uslovljava i neprekidno povećanje brige o okolini.

​

ISO 14001 predstavlja oruđe za upravljanje proizvodima, uslugama i procesima kompanije koji utiču posredno ili neposredno na životnu sredinu. Samim tim doprinosi:

• smanjenju rashoda (ispravnijim i ekonomičnijim korišćenjem primarnih materijala, prirodnih resursa i ispravnim odlaganjem otpadaka),

• lakšem sprovođenju zakona,

• poboljšanju odnosa sa lokanom upravom,

• usklađivanje dobavljača i saradnika sa politikom ekološkog menadžmenta organizacije,

• osiguranju preventivnih mjera i pravovrjemenom suzbijanju ekoloških katastrofa,

• uvećanju vrijednosti i povjerenja koje organizacija ima na tržištu,

• stalnom usavršavanju u oblasti zaštite životne sredine,

• prednost na evropskom tržištu.

Implementacijom standarda ISO 14001 moguće je postići smanjenje bruto rashoda u preduzeću te samim tim dolazi i do povećanja produktivnosti i zarade. Povećanje zarade neminovno proizilazi iz svakodnevnog pronalaženja načina za drastično smanjenje otpada, za njegovo pravovrjemeno i adekvatno uklanjanje, kao i za efikasnije i racionalnije korišćenje energije radi uštede iste.

​

Takođe, standard ISO 14001 zahtjeva potvrdu o ustanovljenim kriznim procesima od strane kompanije, kao i apsolutnu saradnju oko preduzimanja korektivnih mjera i sprovođenja zakona i zahtjeva. Sve ovo doprinosi smanjenju, greškom ili nemarom izazvanih ekoloških katastrofa, a samim tim i ogromnih novčanih kazni.

Veoma važna prednost Sistema ekološkog menadžmenta je znatno smanjenje rizika od nastanka ekoloških katastrofa ili nedozvoljene zagađenosti, što predstavlja mnogo jeftinije osiguranje kompanija koje imaju implementiran ovaj standard ISO 14001.

​

Zahtjevi standarda ISO 14001

Na samom početku neophodno je doneti odluku i naglasiti u okviru predmeta i područja primjene jasno da li se standard odnosi na cjelokupnu organizaciju, jedan njen dio ili pak pojedinačni proces.

Sledeći zahtev koji organizacija mora ispuni je da rukovodstvo organizacije donese odluku o politici zaštite životne sredine. Politika zaštite životne sredine mora da odgovara predmetnoj organizaciji i svaka organizacija je donosi sama za sebe. Ona jasno naznačava ciljeve koje predmetna organizacija želi da dostigne kao i privrženost ka stalnom unaprjeđivanju i prevenciji zagađivanja, a neophodno je da bude u skladu za važećim zakonskim i drugim propisima iz oblasti zaštite životne sredine. Politika kvaliteta predstavlja javni dokument, ako ne i jedini, koji se saopštava javnosti, a podrazumijeva se da su svi zaposleni upoznati sa njom i da se ponašaju u skladu sa njenim načelima.

Svaki standard, pa i ISO 14001 zahtjeva konstantno planiranje. Neophodno je definisati i isplanirati koji su to aspekti i u kom obimu utiču na životnu sredinu. Ove aspekte je neophodno stalno ažurirati. Organizacije na prvom mjestu moraju da zadovolje zakonske okvire, pa samim tim se i svaki standard prilagođava zakonskim uslovima u toj državi.

Svaka organizacija mora da sastavi listu posebnih i opštih ciljeva koje želi da dostigne i na koji određeni vremenski period se revidiraju ti ciljevi.

​

Zahtev „uvođenja i sprovođenja“ podrazumijeva sledeće stavke:

• Resursi, zadaci, odgovornosti i ovlašćenja

• Osposobljenost, obuka i svijest

• Komunikacija

• Dokumentacija

• Kontrola dokumentacije

• Kontrola nad operacijama

• Pripravnost za reagovanje u vanrednim situacijama i odgovor na njih.

​

Zahtjeva se od strane rukovodstva da obezbedi raspoloživost resursa koji su bitni za uspostavljanje, primjenu, održavanje i unaprjeđenje sistema. Njihova dužnost je i da adekvatno raspodjele zadatke, nadležnosti i odgovornosti. Neophodno je da postoji imenovan jedan predstavnik koji će imati tačno određene zadatke i odgovornosti koje se tiču sistema upravljanja zaštitom životne sredine, i da o tome izvještava rukovodstvo. Sve uključene i zainteresovane strane neophodno je adekvatno obučiti da bi znali kako da se ponašaju u skladu sa standardom.

​

Nezaobilazni dio svakog sistema je dobro razvijen komunikativni sistem, kako interno u okviru organizacije, tako i sa eksternim saradnicima, klijentima, dobavljačima, te svim zainteresovanim stranama.

Cjelokupan sistem upravljanja zaštitom životne sredine prati odgovarajući set dokumenata kao i pripadajućih zapisa. Neophodno je ova dokumenta i zapise stalno revidirati i usklađivati sa tekućim promjenama.

Neophodno je da organizacija koliko je god to moguće bude spremna da odgovori na određene rizike, vanredne situacije koje bi mogle da se dogode. Uvijek je bolje djelovati preventivno nego kad se šteta već napravi. Definisanje postupaka za reagovanje, periodično preispitivanje i revidiranje, utiče na poboljšanje i unaprjeđenje procesa, te samim tim i cjelokupnog sistema.

​

Sistem zaštite životne sredine podrazumijeva stalna provjeravanja, mjerenja i praćenja performansi samog sistema kao i aspekta koji mogu imati značajan uticaj na narušavanje životne sredine. Ova procedura obuhvata dokumentovanje informacija, kako bi postojala adekvatna usaglašenost, sledljivost učinka zaštite i kontrola nad operacijama.

Oblast zaštite životne sredine rukovodi se na prvom mjestu važećim zakonskim okvirom i zahtjevima, te samim tim organizacija mora da uspostavi, primjeni i održava postupke za periodično vrednovanje usaglašenosti sa istim.

Zahtev koji se nikako ne može zaobići predstavlja uspostavljanje i primjenjivanje postupaka i načina kako se izboriti sa stvarnim i mogućim neusaglašenostima, kao i kakve preventivne i korektivne mjere će se preduzeti. Svaka preduzeta mjera mora da odgovara problemu i da bude srazmerna uticaju na životnu sredinu.

Sve sisteme ISO standarda prati određeni set zapisa koji se generišu kao rezultat određenog procesa. Oni služe kao demonstracija usaglašenosti ostvarenih rezultata sa zahtjevima predmetnog sistema. Za svaki od tih zapisa neophodno je odrediti postupak identifikacije, skladištenja, period njihovog čuvanja, odbacivanja, zaštite.

U određenim intervalima neophodno je isplanirati provjere koje će se sprovoditi u organizaciji, nevezano za eksterne provjere nadzornih tela. U okviru provjera vodiće se računa o početnoj usaglašenosti sa sistemom i da li se on primjenjuje i održava. Krajnji rezultat provjere je da rukovodstvo bude obavešteno o rezultatima provjere. Prilikom odluke o osobi koje će biti zadužena za proveravača mora se voditi računa da bude nepristrasna i objektivna, da bi se uspelo da se prikaže realno stanje i problemi u okviru sistema.

​

Kada se sprovede implementacija standarda i sistema upravljanja, neophodno je da postoji planirano preispitivanje od strane rukovodstva sistema upravljanja zaštitom životne sredine, kako bi se obezbedila njegova stalna usklađenost, adekvatnost i efektivnost.